Solna ili klorovodična kiselina (HCl) je vodena otopina klorovodika. Vrlo je jaka kiselina, glavni sastojak želučane kiseline u želucu, jedan od temeljnih reagensa u laboratoriju i jedna od osnova kemijske industrije.

Klorovodična kiselina je monoprotonska kiselina čiji se soli zovu kloridi. Jaka je kiselina jer u vodi potpuno disocira. Ne djeluje oksidacijski.

Klorovodična kiselina pripada bazi kemijske industrije. Koristi se za proizvodnju vinilovog klorida i PVC polimera, čišćenje metalnih površina od oksida, kod galvanizacije, u pH kontroli otopina.

Razrijeđena klorovodična kiselina masenog odjela do oko 25% klasificirana je kao iritant. Kao takva je opasna za sluznice i oči, te u produljenom doticaju s kožom izaziva iritacije.

Koncentriranija kiselina, masenog udjela do teoretskog maksimuma od ~40%, klasificirana je kao korozivno sredstvo. U doticaju s kožom stvara opekline. Iznad svoje površine stvara korozivne pare koje su vrlo opasne za dišne organe.

Miješanjem s oksidansima, kao što su sredstva za izbjeljivanje i dezinfekciju, oksidira se u elementarni klor.

800. godine otkrio ju je alkemičar Jabir ibn Hayyan. Kroz srednji vijek korištena je u potrazi za kamenom mudraca, a kasnije su je u razvijanju moderne kemije koristili Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley, Humphry Davy i drugi kemičari. Tijekom industrijske revolucije postala je važna industrijska kemikalija za široku uporabu.